"Neodređena ponavljanja, na koja nailazimo u filmu, sugeriraju jednu ontologiju univerzalne imanencije: površine svih stvari drhte od prisutnosti drugih stvari u sebi, a s kojima su u odnosu. Postoji, doista, drugi svijet na kojem Witt inzistira, ali to je OVAJ svijet viđen kao golemi rezervoar korespondencija, površina uvijek već otvorenih kako bi pozdravile, prigrlile i prihvatile ono što je istodobno njihovo izvanjsko i unutarnje biće." (Leo Bersani, Forms of Being)